|
|
| < | srpanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
My emo poem
Go to the balcony throw youreslf,
Take those pills drink them all
Load that gun and put it to your head
Sometimes i find that to be the only escape...
But is it?
As the blood dripps from your rists,
making a red stain on the white carpet floor
Will you change your mind
will you wish you havent done any of these things
even if you do, it will be too late
youll die
all thait is left of you will be your blood
will your mother wash it off
what will she do?
youll never know wont you?
cause your dead
and im breathing your oxygen,
im seeing things you woud see
yus if you havent pulled thait trigger
now when we buryed you
i rushed to my home
yes, here it is
theres my razor
will i have the guts, to press it firmly againts my wrists?
your not here to stop me this time
to take the razor from my hands do whatever it takes to stop me
so this was goodbye
this is goodbye
ill slit my wrists and shout goodbye
maybe you hear it
perhaps you dont
who cares anymore
if your brain is already scatterd on the floor.
nofi poft
i dakle, zadnjih dana sam ponovno sve tužnija i tužnija...
samo se nadam da se neće ponoviti ono kada me Tomislav zajebao...
dakle što je bilo:
u našoj školi petaši i sada bivši osmaši se nisu voljeli. A ja sam bila frendica sa petašem i tomislavom. ironično petaša ću morati zvati T.J. jer je i on Tomislav.
dakle recimo to ovako: Tomislav i Tomislav se nisu podnosili.
a meni su oboje kao braća. iako me ovaj Tomislav junior puno puta povrijedio sa svojim anti emo sranjem, dok je Tomislav (nekima poznatiji kao špoljo) i sam emo/scene.
i taj jebeni dan je došao.
krenula ja u školu, kiša je pljuštala, kada sam se probila kroz nanose vjetra i došla do ulaznih vrata škole odmah sam pogledom potražila anu i lu. Našla sam ih kod plastičnih stolaca koj su iz nekoga razloga nedavno stavili.
Prišla sam im i lijepo pričala sa njima.
Sve je bilo u redu. Daljnjega razvoja događaja se ne sjećam. Samo znam kada mi je moj Tomislav rekao nešto da se on nemože družiti samnom ako se družim sa T.J-em.
Napokon sam shvatila kako se Bella osjećala kada je morala izabrati:
Jacoba ili Edwarda.
Njen najbolji prijatelj koji je i više od toga ili Razlog njenog postajanja
Samo što u ovom slučaju nije u pitanju bila takva ljubav, nego više kao bratska ljubav.
I ja sam likovni provela u WC-u plačuči katarini na ramenu. Obrisala sam šminku, i nastojala se pribrati. Pod odmorom sam vidjela Tomislava i bila sam prilično povrijeđena njegovim hladnim držanjem. Otišla sam ponovno u WC, a za mnom pošle Ana, Katarina, Dora i još neke cure. Ana ih je večinu potjerala, uključujuči Lu, a to me je smetalo. Trebala mi je i njena prisutnost. Katarina me zagrlila što je dosta rijetko, a i Ana isto tako. Thjela sam da me puste, ali da ne odu od mene. Bila bih sama te bih bila u goroj situaciji nego sd..
I sigurno big se bacila u potjeru da nađem nešto oštro.
Razor like oštro…
I Lu je izletjela van, ne svojom voljom, išla potražiti Tomislava. Ja sam ostala sa u kupaoni
Bila sam očajna. Pokušavala sam se nekako srediti, udahnuti, no nije išlo. Svako udisaj me grebao po stjenkama grla. Sama sam se osjećala bezvrijedno. Povrijeđeno. Nisam razmišljala o ičemu doli o tome kako ću sutra pokušavati i nastojati biti sretna.
Ili stvarati iluziju da sam sretna.
Ne sjećam se o čemu sam razmišljala. Ne sjećam se kada su Ana i Katarina bile uz mene, neznam što su mi govorile, dali sam im ja objašnjavala razlog ovog sloma?
Što se događalo oko mene?
Ne sjećam se.
Sjećam se samo da sam jecala, pokušavajući doći do daha. Zvono za kraj odmora je zazvonilo a netko mi je dovukao torbu sa mojim stvarima u njoj te sam si na jedvite jade popravila šminku. Izgledala sam kao zombi.
Bolje rečeno vampir
Što i osobno jesam.
Netko mi je pomogao da se podignem. Teturavo sam pošla prema vratima od WC-a. Izašla sam van na hodnik, te prazno hodala prema učionici. Samo sam razmišljala o svome žiletu koji me je spremno čekao kod kuće, o tome kako ću moliti rasku da me pusti doma prije da se mogu porezati u miru Božjem.
Možda i iskrvariti do smrti.
Kasnila sam na sat i svi ostali koji su mi ostali pomoći pri mome slomu. Nažalost imali smo sat razrednika.
Sjela sam se u zadnju klupu, onu u kutu, što dalje od Nikovih radoznalih podrugljivih anti-emo pogleda, što dalje od Katarininog zabrinutog pogleda.
Izolirala sam se. Raska je nešto pričala za maturalac, no nitko nije obraćao pozornost na to.
Negdje sam našla zapis u svome dnevniku kako sam se osjećala taj sat:
«Pokušala sam udahnuti, no kisik nije služio svojoj svrsi, te me samo gušio. Nisam znala kako se osmjehnuti. Opipala sam svoj pogled iznutra te shvatila da je tup, usne trajno spuštene u bolnu grimasu. Svaki udisaja me boljelo te sam osjećala kako mi jecaji naviru iz grla. Pokušala sam ih suspregnuti. Kada bih bar mogla prestati disati.
Gledam ljude oko sebe.
Neki me zabrinut gledaju pitajući se što mi je, neki se samo hihoću povremeno mi uputivši zaprepašten pogled, a neki jednostavno me ignoriraju, kao da sam zrak. Za njih sam tu, no i dalje ne postojim.
Katarina me pokušava razveseliti. Slaže nekakve face i proizvodi nekakve smiješne gugutave zvukove ne bi li se nasmiješila.
Pokušala sam no sve što je izašlo na moje lice je neka izobličena očajna grimasa.»
Na kraju svi smo morali doći do nje da nam Raska pokaže ocjene. Ja nisam htjela no ona me natjerala. Polagano sam se ustala pazeći na ravnotežu. Sporim kretnjama sam došla do njene katedre. Tamo su neki moji prijatelji bili.
Pogledala me samo na sekundu, a zatim rekla:
-Ivona, što ti je?-
-Ništa.-slagala sam. To je zvučalo kao nesuvisli udisaj.
-Nešto ti je.-bila je uporna.
-Zašto to mislite?-upitala sam ne gledajući ju u oči.
-Oči su ti nekako staklene.-odgovorila mi je i dalje me promatrajući.
-Ne bih znala.- odgovorila sam te se vratila na svoje mjesto.
Hvala bogu zvonilo je neposredno poslije toga, te sam izašla na hodnik. Tomislav mi je tada prišao, sa isprikom u očima.
Ispričao mi se, a ja sam mu oprostila. Napokon htjela sam mu oprostiti.
Sljedeči sat me zagrlio, a moja Katarina se pobunila na to pod izgovorom da se on ne voli grliti.
Pobogu lik je emo. Naravno da se voli grliti.
I stvar je bila riješena.
Dakle, ovaj post je bio, nastao ovako jer sam bila deprimirana.
Obećala sam mojoj emo dolly da će biti opis kako je sasuke umro, no to je zvučalo odviše sladunjavo. Nije mi se svidio ishod krajnje priče pa sa jednostavno poderala papire…
I zapalila ih.
Razmišljam o tome da obrišem blog.
Jedonstavno mi se neda više pisat.
I još kada počne školska godina ići ću na:
-španjolski
-crtanje
-pjevanje
-plesanje
-klavir (ili neki drugi instrument)
i još dosta toga, a morat ću i učiti za školu, a kako ću tada stići pisati blog?
Neznam
Smanjila sam odabir gimnazija na dvije.
III. ili IV.
Pročitala sam da se cura koja je završila IV uspješno upisala na novinarski. Jej.
No dobro, sve vas jako puno volim, nadam se da vam se sviđa playlist.
Kissa
Wonchca aka Lenx
Poftek
Ovaj post će biti nešto novo. Djelomično će biti moa ispovijest u kojem će mi obliku doći smrt (po definiciji MCR-a tj. Kao najjača uspomena) a djelomično nešto o samom suicidu
Dakle pišem novi post jer smatram da je vrijeme za novi poftich =)
Dani mi prolaze neobično brzo.
Gledam Naruto, crtam, razvijam glas.
Još dugo nisam išla klošarit se po kvartu
Hvala najljepša stara.
Dakle da počnemo od blagog početka
Išla sam se šetati po trgu pred par dana (sama naravno =( ). Prođem pokraj jednog mjesta gdje sam jednom ugledala Ančcinu sistericu sa par emača. Aj
Imat ću traume od tog dana.
Ziher.
Dakle što se dogodilo. JA sam s Teom i Petrom išla okolo, i njupale smo slatkač (njam njam). Hodam ja, a čuje iza sebe netko viče:
-Ivona, Ivona!!-
ja se ne obazirem. Mislim Tea i Petra su tu kraj mene, a ko bi me još mogao zvati. Osim toga ima oko 1000 Ivona u zg-u. Ništa nastavim ja, pičim tamo prema skretanju za ulicu za katedralu, a vidiš Tea me povuče za ruku i veli
-Vonče, treba te Dora-
Koja pak sad Dora? Lu?
Ne, to nije njezin glas
-Anina sestra Dora…-gledala me Tea kao da sam pukla
-Aha…-shvaćanje mi se počelo odražavati na licu
Krenula sam prema njima. Iz daljine nisam mogla razabrati tko je tamo, ali sam vidjela par ljudi. Samo tri lica su mi bila poznata.
Smatram da me oni baš ne podnose.
U to vrijeme je kod mene bila Dorina knjiga Twilight. Došla sam joj, a ona mi je nekim pomalo zluradim osmjehom na licu rekla
-Kod tebe je moja knjiga.- to i nije bilo neko pitanje. Samo sam odgovorila:
-Da, je- kako patetično.
-Pa kad ćeš mi ju vratiti?- osmjeh joj nije silazio sa lica. Pomalo je izgledala kao Joker. Velik osmjeh preko lica.
-Er, prvo se moram nekako rastati od nje.- rekla sam i blijedo se osmjehnula. Osjećala sam se kao budala. Krajičkom oka sam pogledala ostala lica. Bila su mi poznata, iz viđanja jer su sve tri cure išle u našu školu pred dvije godine.
Ili jednu.
No nema veze.
I dakle Olgica koja je stajala do mene je prezirno puhnula
Kako prijateljski raspoložena osoba.
Ne znam koliko je točno ljudi bilo tamo, jer sam punu koncentraciju posvećivala tome da se ne počnem crveniti i preznojavati.
Postaje mi neugodno u društvu nepoznatih ljudi.
Ili samo ljudi kojima se gadim.
Još sam jedino vidjela jednog emača koji je bio čini mi se do Dore, a lik je izgledao baš kao Sasuke.
Ista frizura, držanje.
Blago me počela iritirati činjenica da sam ovdje JAKO NE dobrodošla.
U sebi sam cijelo vrijeme ponavljala:
You'll never take me alive.
You'll never take me alive.
Do what it takes to survive,
'Cause I'm still here.
You'll never get me alive.
You'll never take me alive.
Do what it takes to survive,
And I'm still here.
You'll never take me alive.
You'll never get me alive.
Do what it takes to survive,
And I'm still here.
I takve stvari. Iskreno bilo me strah.
Smiješno zaista.
Vidjeti ostatke ostataka davno izumrlih organizama (ajme Maja To zvuči retardiranooo) a i dalje sam se tresla cijelo vrijeme.
Mislim da sam se pokušala nasmiješiti, ali je to samo izgledalo kao neka grimasa.
-Oh, pa nemoj se žuriti, može još ostati kod tebe-
Ma kako lijepo.
Ana je upravu.
Njezin učinak na ljude je zastrašujuć.
Ako ikada postane vampir mislim da će imati dar isti kao Jasper.
Samo smatram da će ga zlouporabiti i koristit se njime da se cijela prostorija ljudi ne osjeća mirno i spokojno nego uzrujano, nervozno, grozničavo i panično.
Možda i blago suicidalno.
-Oh, to je vrlo lijepo od tebe.-
Nekoliko para očiju su me pogledali pitajući se jesam li maloumna.
-Pa idem sad, da me ne čekaju- rekla sam okrećući se blago na peti.
-Bok-
Jedino me Dora pozdravila.
Ostalima je laknuli što sam otišla
Sve više i više smatram da moje postajanje ne pridonosi nikakav značaj ovom svijetu.
NO nema suicida.
Mislim da bi Ani bilo dosadno da se ubijem.
Ne bi imala osobnu pokretnu boksačku vreću koja joj radi masnice
Ne bi imala koga da joj priča o tome kako je Twiligh zanimljiv (ok iskreno mislim da joj za ovo ne bi nedostajala)
Ne bi imala koga grliti kada joj dođe neuračunljiva želja za fizičkim kontaktom
Isto tako i Lu
Ona bi možda preživjela se ubijem (oh, kako to bolesno zvuči)
Ona je jaka osoba.
Ili samo jako dobro skriva osjećaje.
I Katarina.
Mislim da ne bi bilo nikoga sa dovoljno dugim živcima da na MSN sluša njezine lude poruke tipa:
Buć
Ajme kako to ludo zvuči
Hahahahahaha
Njah njah
Bucili bucili.
Nghn
Ja imam. Meni je to kao smirenje nakon napornog dana. To me nasmije.
Mislim da će mi taj dan doći na sam dan smrti. Kao pacijentu BLACK PARADE meni će doći još nešto gore. Dan kada sam bila osjećala 15 emocija odjednom.
Pa sad smatram da je suicid najgore moguće rješenje. Dakle. Recimo.
Umreš.
Popiješ preveliku dozu tableta sa ormarića, možda uzmeš žilet iz ladice, ili sve jako brzo završiš pa samo uzmeš pištolj.
Uzet ću za primjer ovo prvo.
To je način na koji bih se ja osobno ubila.
Dakle popiješ te vražje tablete. Vrti ti se u glavi, gubiš ravnotežu, osjetila ti se polako gase, loviš zadnji dah. Moliš boga da sve što prije završi, samo da što prije prestaneš osjećati, prestaneš razmišljati, prestaneš vjerovati.
I umreš.
Ne znam tadašnji put, što se događa s tobom.
Možda ne ostaješ prisutan, da vidiš kako te majka nađe na podu nepomičnog, zaustavljenog srca, mirnog poput kipa, bez prirodnih udisaja i izdisaja
Ili kao ti prijatelj dolazi do tebe jer si ostavio nešto kod njega prošli dan pa ti sada to pokušava vratiti.
Nećeš vidjeti njegov izraz lica. Nećeš osjetiti nevjericu i šok koju on osjeća. Kao što je on bio za tebe toliko puta, ti nećeš biti tu za njega, sad kada te treba živoga.
Neeee……
Bit ćeš mrtav. Ili mrtva.
Nećeš im moći reći da ćeš uvijek biti duhovno uz njih, natjerati da ti povjeruju. Nećeš imati glasa za to.
A ni snage ni volje.
I tada dođe tvoj sprovod.
Ležiš u toj šugavoj zatvorenoj kutiji, da možeš osjećao bi klaustrofobiju kao nikada do sad, ne čuješ plač i dozivanje ljudi kojima jest stalo do tebe. Ne vidiš kako ti bacaju ruže na lijes šaljući te na vječni počinak.
Ne osjetiš zemlju koja pada na tebe.
Nisi svjestan praznine koju si ostavio za sobom, i koliko će puta ljudi te oplakivati gledajući tvoje slike i prisjećajući se trenutaka provedenih sa tobom.
Neeee……
Biti ćeš mrtav. Ili mrtva.
Počiniti ćeš najsebičniji mogući čin, sebe ćeš spasiti, ako se to može nazvati spasenjem, a ostale ćeš ostaviti same, bez čak i onog malog značaja koji si im pridonio u životu.
Dali znaš što čes mi učiniti? Da neću noćima spavati misleći o tebi, o tome kakva si osoba bio, i sto te nagnulo na ovaj strašan čin? Dali znaš da ćeš mi nedostajati, iako možda nismo se ni znali?
Vjeruješ li mi kada i kažem da nikada neču preboliti tvoj odlazak, da će me tjerati da uzmem žilet, i da si ispišem tvoje ime po rukama?
Dali te briga kada kažem da ćeš mi nedostajati?
Znači li ti to uopče išta?
Tužno je kada vjeruješ da nema nade, nalaziš izlaz u tami.
Da je tvoje svjetlo na kraju tunela optička iluzija.
Tužno…
Eto. Zato se ne želim (više) ubiti. Jer ja ne želim povrijediti svoju majku ma koliko mi god ona branila izlaske, ili Anu koliko god me ona ne shvaćala ozbiljno ili Lu koliko god me znala blago živcirati nekom svojim ponašanjem, ili Katarinu, ma koliko god se ona lako povrijedila na neko moje bezazleno ponašanje.
A ni druge ljude koji su u mom životu. Oni možda ne znaju da mi je stalo do njih, nije ih možda ni briga, ali ja ih ne želim ostaviti iza sebe. Pridonosim im mali značaj, gotovo zanemariv, ali kada si jednom u nečijem životi, makar i na minutu, sekundu, i ako te se oni sjećaju, dio si njihove egzistencije. I odavde nema nazad.
Evo, dakle to bi bilo to.
Ufff dosta sam tema prešla od početka pa do kraja =)
Ah, ništa gibam sad
Puffa
Vončca
PS. Novi GooGle Poll je već dolje, Vampiruša je nacrtana, nadam se da ste zadovoljni sa time kako je ispala
Big kiss
Pogledajte u doljne boxeve, imam dosta novih crteža.
*Huggles*
Promijenila sam dizz. Promijenila sam glazbu. Promijenila sam slike. Promijenila sam život.
Svoj sam život uspoređivala sa mojim pjesmama. Upalila bih Cancer, i stavila ju na ponavljanje. Mazohistički sam ju slušala, bez obzira na to koliko me boli srce kada ju slušam, koliko ostajem bez daha kada ju puštam. Slušala sam ju. No onda sam stavila na normalno prolaženje pjesma. Cancer bi s vremenom završio. Počeo bi Famous Last Word.
Isto tako život. Stalno sam živjela u sjećanjima na ono prije, na ono što je prošlo i što sam pokušalala uzaludno vratiti nazad.
Ponavljala bih iste pogriješke, iste gluposti, i doživjela ista razočaranja… dan za danom, mjesec za mjesecom. No tada sam izašla van. Izašla sam van iz svog tijela i gledala kako ljudi oko mene pate gledajući me slomljenu. Tako sam i život stavila na normalni prolazak događaja. Nisam bježala od uspomena, a nisam ih se i više bojala. Prestala sam ponavljati iste gluposti i iste pogreške. Našla sam bolji način za život od onogakojisam prije voljela. Mnogi nedavni događaju su na to utjecali. Na primjer:
Bila sam na rođendanskom partyu i shvatila puno više toga od toga što se obično sazna na uobičajenom partyu. Ne samo tko su mi prijatelji, nego i tko su izdajice, a kome nije stalo do mene.
Povrijedili su me moji prijatelji. Oni kojima sam vjerovala. Oni koji su me izdali.
Šćućurila sam se u kutu sobe i plakala. Tiho i nečujno, iako su mi se ramena tresla. Nisam prikrivala jecaje koji su mi navirali iz grudi. Baš prije toga Jajo i još neki (uglavnom jajo) su mi prebacivali o tome kako je emo glup, da se režem da bih dokazala da sam emo, neke stvari o kojima znaju da ne volim pričati, i znaju da mi je teško kad o tome slušam. Ja to nisam mogla podnijeti. Rasplakala sam se (takva sam ja preosjećajna) i slušala MCR Kill All Ur Friends. Najviše zbog dijela lyricsa koji ide ovako:
You'll never take me alive.
You'll never take me alive.
Do what it takes to survive,
'Cause I'm still here.
You'll never get me alive.
You'll never take me alive.
Do what it takes to survive,
And I'm still here.
You'll never take me alive.
You'll never get me alive.
Do what it takes to survive,
And I'm still here.
You'll never get me.
(Still here!)
You'll never take me.
(Still here!)
You'll never get me alive.
Da murdescene, to je taj lyrics koji si ti napisala u svom postu pred par… postova.
No dobro. Tada ju Lu ušla. Ja sam sjedila tamo sklupčana. Ona sjela sjela na sofu ispred mene. Rekla mi je:
«Ti dobro znaš da ja ne želim da se ti režeš. Ja ne kažem da je važno to da ti dokazuješ da si emo. Meni to netrebaš dokazivati. Ja kojoj je to važno već to znam. Nije ti važno što kažu na primjer ljudi o tebi koji su sa tobom dobri jedan dan jer si ima dala zadaću a drugi će te kritizirati zbog kose. Takvi ljudi ti ne trebaju. A osim toga, meni je tvoja krv dragocjena. Ali dragocjena kad teče tvojim žilama, a ne po nekom tapisonu ili nekom starom ispucalom parketu. Meni je samo važno da ti budeš uredu. Jer ti mi se prerežeš, samo da na trenutak ne paziš, ja izgubim prijateljicu. A, ja Ivona, ne želim izgubiti prijateljcu. Ja ne mogu izgubiti prijateljicu. Ti I Ana ste napokon nešto lijepo što mi se dogodilo i ne namjeravam dopustiti tome da ode iz mog života. Shvaćaš?» samo sam ju slušala bez riječi. Gledala sam joj lice, iako se u mraku nije baš najbolje moglo vidjeti. Znala sam da će joj oči se zajsjasti, od načina na koji mi to govori, da će joj se obrve zabrinuto skupiti. Glas joj je bio odlučan i žestok dok mi je to govorila, i samo sam primjetila pri blijedom svjetlu koji je dopriao sa kraja hodnika, da su joj se ruke kretale. Gledala sam ju dok mi su se jecaji smirivali u grlu, sve dok nisam mogla ponovno udahnuti, dok nisam se mogla ponovno nasmiješiti. Shvatila sam. Iako pomalo prekasno, shvatila sam:
Nisam htjela više plakati zbog njih, i onoga što su mi govorili.
Nisam htjela trošit svoje vrijeme i osjećaje i brigu na njih. Moja Lu je to zaslužila. Isto kao i Anamarija koja mi je najprije došla te nije govorila samo mi stisnula ruku i rekla: «Nije uredu od njih, znaju a ti to smeta a i dalje te tako omaložavaju». Bilo mi je grozno krivo što svojim ispadima kvarim Petrin i Anamarijin rođendan, ali jednostavno nisam mogla. Petra, Sara I Dona nisu došle do mene, ali nisam im zamjerila. Nisu sučestvovale u tom draženju. Jajo je sav pokunjen došao, pokušao mi se ispričati, ali neću. Neću mu oprostiti. Jer, kada mi je bratić umro, točno na sam dan njegovoga sprovoda, dođe on meni i počne me izazivati i dražiti zbog moje crne odjeće. Tada mi je moja Ančca došla u spas, i povela me u jedan simpatičan dućančić sa raznim mirišljavim preparatima, od kojih te zaboli glava, ali više ti se ne plače. Kupila mi je jedan simpatičan sapunček mirisa lavande, i potrošila ostatak svog džeparca na njega.
Stvarno, Jaji ću reći da se više ne želim družiti s njim ili biti s njim u društvu. Živcira me to što stalno govori da su Emo idioti, da smo ovo, da smo ono. Pred par dana mi je pokušao skinuti znojnik sa ruku da mi gleda ožiljke. Ja sam ga odgurnula i udarila. Bila sam jako isprovocirana. No dobro.
Shvatila sam puno toga zadnjih dana.
Sve što sam morala napraviti jest uključiti Famous Last Word, ustati, dignuti glavu, i išla se suočiti sa onime preko čega se ne ide, nego protiv čega se bori.
Entuzijazam mi je poput otrova prolazio žilama, peckao pri površinama. Napokon sam bila hrabra. Napokon sam bila smažna. Napokon sam se riješila svake slike osobe sa slomljenim srce. Napokon… Ja sam bila ja. Bez straha i sa nekom individualnošću. Nečime čime samo ja mogu upravljati. I napokon sam uspješno prešla preko mnogih stvari koje su me mučile i uništavale svakim danom.
I znate što?
Život mi je na fast fowardu.
Ja živim. JA sam živa, i živjet ću dokle bog ne odredi da mi je kraj. Neću si oduzeti život. A znate li zašto?
Iskreno neznam ni ja što je razlog ovakvom entuzijazmu i optimizmu. Neznam dali to ima veze sa nadolazećom slobodom, ili sa činjenicom da napokon pripadam nekom društvu, da sam ga mogla sama izabrati, bez ičije prisile?
Ili samo zato što mi Famous Last Word na najjačemu svira u uhu.
Ja ne znam. Nije ni važno. Razlozi nikad nisu važni. Važniji su postupci.
Važnije je ono što si sada nego ono što ćeš biti. Važnije je brinuti se za nekoga drugoga nego samo za sebe, jer će se netko drugi brinuti za tebe. Važnije je živjeti i voljeti nego plakati i umrijeti.
Ja sam izronila iz crne duboke vode. Voda je bila poput živog blata i sprječavala me da izronim i da se spasim.
Ja sam ovaj put pobijedila. I nastavit ću pobijeđivati koristeći ovaj novi strani osjećaj u meni.
Hvala što ste mi podrška ljudi…
Sve vas voljam.
Puffa
Xoxo
WoNcHcA aka Mala Emica =)
PS. Nadam se da vam se sviđaju slike, gledajte google pool i pomozite mi odrediti o sljedeće crtežu.
Papa
PPS. Na kraju posta pozzam swoje Zibre
I moju Anchcu i Lu i Katu
Huggles sreche moje…
EdIIIIt. Wa
Dakle, nacrala sam nekaj malo sjatko samo onak za razonodu, jer mi je
bio bed prichekati da mi glasujete
Dajte mi glasujte na google pollu!!!!! MOram znat kaj chu crtat!!!!!!!!!
google poll vam je ispred slika (crtezha)
gaara
maji sjatki medeni gaara
da koji je poubijao pola sela
hm, this is why i hate kids
=))))))))))))))))))
kissam waas
Evo, novi post…
Zadnjih dana bila je ludnica… Jedna od bestica (ne, nije Ana ni Dora) mi se odselila u Ameriku, umro mi je bratić… Život je uglavnom sjeban…
Ja mrzim biti sama. Jer koja je svrha plakati a ne imati rame za plakanje? Ali što ako se toj osobi tako povjeriš, i kad ona ode, ti… slomiš se. Umireš iznutra. Ja sam ljudsko biće uvijek uspoređivala s kornjačicama. Ozbiljno. Kao, jaka ljuska, meka unutrašnjost… Kad te netko povrijedi samo ostaneš ljuska, onaj dio u tebi umre. Postaneš ljuska uspomena i onih nejasnih stvari koje te drže na životu, i kod granice razuma… Iznutra ostaješ prazan… blijedo gledaš, lažni smiješci, smijeh na silu… sjećam se kako sam se osjećala onih dana kad je on Vid umro. Odbijala sam jelo, zaključavala se u sobu… Živjela sam kao zombi… Mrtva iznutra iako izvana izgleda kao da je sve u redu… Bila sam beživotna…
Onda sam upoznala Anu i Doru bolje i otkrila sam da ako se nečiji život ugasio ne mora i moj biti tmuran… Napokon sam otkrila sreći u obliku te dvije osobe koje su mi jako puno u životu pomogle… Ali i promijenile su me… Ana me naučila kako se oduprijeti napadima nekih ljudi, kako ih spuštati… Naučila me da se za neke stvari moramo boriti dok druge nisu vrijede toga… A Dora? Ona je u životu jako puno toga propatila… Bila je slaba i nikakva do 5. razreda, a onda joj je puklo. Metaforički rečeno, lupila je šakom o stol i rekla DOSTA! Pred par dana pričale smo o raznim temama, a došle smo i do te. Rekla mi je da svi u sebi moramo tri zida srušiti (ja nisam sve ovdje zapamtila od riječi do riječi pa se nemoj naljutiti Lu moja draga ako je nešto krivo). Prvi zid je naša slabost. Moramo se riješit toga, jer nas najviše koči činjenica da ne može prebroditi neke stvari koje jednostavno moramo zaboraviti. Drugi zid je ponos. Ne možemo se pretvarati da nas neke stvari koje su nas povrijedile, ne bole. Jer onda bi nam se život sveo samo na pretvaranje, zar ne? A treći zid… Treći zid moramo sami izgraditi. To je naša osobnost, naš karakter, naša cijela osoba, tko jesmo i što značimo u ovom svijetu. Ne kažem naći svrhu življenja jer to ne postoji. Ali svrhu NAŠEG postajanja. Mi značimo nešto u ovom svijetu i mi smo nešto u njemu…
Tea i Marina. One su me naučile nečemu isto tako važnom. Rekle su mi da je moje mišljenje moje i da ga nesmijem mijenjati zbog drugih ljudi. Ako se netko ne slaže s mojim mišljenjem, ja ga ne smijem mijenjati ma koliko krivo bilo.
I might be only a small flame in this big fire, but I am making that fire!
I sad ću još komentirati jedan post od jedne osobe na blogu. Mislim da će ona znati o kome govorim…
Ti si svega vrijedna. Nemoj nikad pomisliti da nema nekoga iza tebe tko će te uhvatiti kada padaš ukazati ti na tvoje pogrješke… Nisi sama nikad… I da jesi dovoljno si jaka da izdržiš pritisak… Objavila sam spešli for ju =) jedan lyrics od jedne pjesme koju si sigurno već mnogo puta čula ali evo da te podsjetim:
Now I know,
That I can't make you stay.
But where's your heart?
But where's your heart?
But where's your,
And I know.
There's nothing I can say.
To change that part.
To change that part.
To change.
So many,
Bright lights they cast a shadow,
But can I speak?
Well is it hard understanding,
I'm incomplete?
A life that's so demanding,
I get so weak.
A love that's so demanding,
I can't speak.
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Tell me if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
Can you see?
My eyes are shining bright,
'Cause I'm out here, on the other side,
Of a jet black hotel mirror,
And I'm so weak.
Is it hard understanding?
I'm incomplete.
A love that's so demanding,
I get weak.
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Tell me if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Tell me if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
These bright lights have always blinded me.
These bright lights have always blinded me.
I say.
I see you lying next to me,
With words I thought I'd never speak,
Awake, and unafraid.
Asleep, or dead.
'Cause I see you lying next to me,
With words I thought I'd never speak,
Awake, and unafraid.
Asleep, or dead.
'Cause I see you lying next to me,
With words I thought I'd never speak,
Awake, and unafraid.
Asleep, or dead.
'Cause I see you lying next to me,
With words I thought I'd never speak,
Awake, and unafraid.
Asleep, or dead...
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Tell me if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Honey if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Honey if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
Evo, dolje u boxu sam objavila sve slikice uz moje komentare na njih nazive… sve, enjoy…
Yours truly:
Vončca
Uskoro novi EdIt… LoL
Puffa ljudeki
Edit No. 1.
Cemetery Drive
Novi crtež. Samo 6B olovka.
Apsolutno sam prezadovoljna sa ovim rezultatom. Nikad nisam napravila ljepši crtež. Apsolutno je realna, a imala sam predložak. Sviđa mi se njezin izraz lica. Nekako bolno zgrčen. Inspiraciju sam dobila sa jednom slikom, ali je bila idealna da izrazim svoje osjećaje zadnjeg dana. Djelomično sam crtež nacrtala u školi pa su svi cijelo vrijeme govorili kako je savršen... Joj, a nije mi bilo u namjeri da ga svi vide... Ah, dobro, nema veze... profesor iz likovnoga mi je rekao da mu se jako sviđaju ti moji crteži... bila sam jako sretna... i jako se zarumenila...
Cemetery Drive… Još nisam ovako nešto napravila. Crtež je jedinstven. Evo, za sve kojima je srce ikada bilo slomljeno...
Hej ljudi
Promijenila sam adresu jer su mi starci čitali blog.
Moja glupa sisterica im je rekla adresu. A, dobro. Nadam se da ste me uspjeli nač. Heh.
Starci su mi skužili da sam se rezala – eh sad drito na psihijatriju, zar ne? Super. To će biti gubitak vremena. A pošto je vrijeme novac, evo i JOŠ jedne uzalud bačene stvari. Ironično. A Nemam ni Teddy Beara (na myspaceu sam našla izraz da je Teddy Bear osoba koju kad se želiš rezati jako čvrsto zagrliš i ona te ima dužnost spriječiti od ikakvih samoubojitih nakana. Ančca je moj privremeni Teddy Bear, kao i Lu. (Objavila sam naše slikice sa fotosešna XD) ali imajući na umu da Teddya moraš grliti one nisu idealne jer ne podnose fizičke kontakte.
this night, walk the dead
in a solitary style
and crash the cemetery gates.
in the dress your husband hates
way down, mark the grave
where the search lights found us
drinking by the mausoleum door
and they found you on the bathroom floor
i miss you, i miss you so far
and the collision of your kiss that made it so hard
back home, off the run
singing songs that make you slit your wrists
it isn't that much fun, staring down a loaded gun
so i won't stop dying, won't stop lying
if you want i'll keep on crying
did you get what you deserve?
is this what you always want me for?
i miss you, i miss you so far
and the collision of your kiss that made it so hard
way down, way down
way down, way down
way down, way down
way down, way down
i miss you, i miss you so far
and the collision of your kiss that made it so hard
i miss you, i miss you so far
and the collision of your kiss that made it so hard
made it so hard
way down, way down
way down, way down
way down, way down
way down, way down
Pjesma od MCR. Savršena pjesma. Malo morbidna ali savršena.
No dobro. Malo sam razmišljala, i shvatila ovo: znate kad uđete u neku novu prostoriju, u kojoj već ima nekoliko ljudi. I znate kako vas onda odmjeravaju, sve oči odjednom na vama. Naš život, život emača se uglavnom sastoji od toga. Kuda god išli ljudi će nas uvijek odmjeravati, pitajući se da li se potpuno ludi ili što? Baš pred par dana sam se šetala vani sa Lu i Ančcom i neke su nas cure (Prepsice) odmjeravale, i hihotale se. Došlo mi je da im ili:
-Lijepo priđem i pitam imaju li problema samnom
-Ili ošamariti
Nisam napravila nijedno. Pravila sam se da ne postoje. A Ančca mi je samo rekla:
«Zapamti, ignoriramo ljude čija je zajednička inteligencija jednaka jednoj blago retardiranoj osobi». Neznam što da više pišem.
U zadnje vrijeme počela sam si puštati sve pjesme od MCR prije spavanja. Često se dogodi da zaspim a u uhu mi još svira Sleep ili Helena =). Pa valjda zato zadnjih par dana sam imala jedan jako interesantan san. Sanjala sam nešto u stilu moje gotičko vjenčanje. Ja u Helena-haljini klizim do oltara držeći buket crnih ruža. Moj mladoženja stoji kraj nekoga tko je premračan da bi bio svećenik, izgledao je zapravo kao kostur u crnoj halji. Mladoženja blijed, u crnom odjelu sa crvenom kravatom. Cijela dvorana je okićena sa crnim ružama, gosti svi do jednoga kosturi u odjelima, gledaju kako prilazim platformi k mojem mladoženji. Negdje u kutu kraj mjesta gdje bih ja trebala doći, bljesne Anina narančasta kosa i čujem Dorin glas kao nešto mumlja. Dođem do oltara Mladoženja me primi za ruku te stanemo pred «svećenika». Tada se svaku večer probudim. I to točno na pjesmu Its not a fashion statement its a deatwish. Uvijek na tu pjesmu. Čudno. Napisat ću kjigu na temelju toga. Zapravo ju već pišem na temelju tog sna. Tako je i Stephanie Meyer isto. Sanjala dečka i curu kako se jedno drugome kunu na viječnu ljubav, dodala imena, par likova, zaplet, vrhunac i rasplet i evo! Dobila Sumrak a.k.a. najbolju knjigu ikad napisanu. Ah, daobro. Ako se ovaj san nastavi pisat ću vam.
Napisat ću lijepo moju abecedu koju sam primila od murderscene (a bila prelijena da je prije napišem) i šaljem je svima koji čitaju moj blog.
A-avion- nisam se nikada u njemu vozila ali bih htjela./Ana-Ančca moja
B-bijela-ne podnosim ju/Bob Bryar- McR
C-crna-obožavam ju
Č-čokolada-njam, njam
Ć-ćakulati (pričati na ćakavski)- ćakulanje mi je profesija
D-dražesno-jedna od mojih poštapalica/Dora-Lu naša medena heh
Dž-džip- tatek ga im, najbolji auto
Đ-đenova (genova)- čula sam da je lijepa
E-emo-my state of mind
F-Frank Lero/Famous last words- jedna MCR pjesma zbog koje sam još kolko-tolko u granici razuma
G-Gerard Way-ma tko drugi ako ne Gerard
H-Helena-prelijepa pjesma
I-Ivona! Ja! LoL
J-jocker- volim crtati jockere
K-kiša-volim kada kiši,… po mogućnosti još i grmo ako može…
L-lastavica-jako se lijepo mogu vidjeti u Ludbregu
Lj-Ljubav…-postoji li to uopće???
M-Mikey Way-mlađi Geeov buraz/ Mama-ah, ne moja mama ljudi žena mi je život zagorčala nego pjesma mama od McR-Mama we all go to hell…/Mladi mjesec-Drugi dio najbolje kolekcije knjiga na svijetu
N-nazaret- tako smo mi nazvali jedan parkić (prije bio raketa) /novinarka-htjela bih biti
Nj-njoki-yummy…
O-omladina-Omladina gone wild!!!!
P-Pomrčina- Treći dio najbolje kolekcije knjiga na svijetu.
R-ribe-mrzim ih jesti,a imam doma pet njih koje su veće od moje starke…/ Ray Toro-McR
S-Sumrak-Prvi dio najbolje kolekcije knjiga na svijetu.
Š-špageti-ok je za njupanje
T-torbe-ne volim ih nositi
U-udaviti-ima ljudi…
V-volim te- there is no feeling compared like heering those three little words thait sound so big…
Z-zimbabve- hahahahaha koji naziv.LoL
Ž-želje-imam ih mnogo…
Evo, i to je to…
Objavila sam vam moju novu slikicu… Hope you like it.
Prva se zove dvoličnost a.k.a. Ying-Yang, a druga… Neznam… Bezimena… nije važno što piše na njoj jer slika govori tisuću rijeći.
Simpatično, zar ne?
Trapped
Ok, napokon post. I moram se ispričati svika koji su me dodali u url, što ih ovako zezam i mijenjam adrese, ali shvatite, bilo je alarmantno! Starci su mi čitali moje stvari… Hvala na razumijevanju, Vaša:
Edit No.1
*Nabroji svoje 4 karakterizacije:
-uporna
-iritantna
-zahtjevna
-perfekcionist
*Knjiga ili Film?
Pa sad ovisi... ako me boli glava knjiga a ako mi je dosadno film
*Imaš li dečka/curu?
nemam... shmrc, al bi htjela jednog, dal se to podrazumijeva? LoL XD jk
*Pas ili mačka?
Mijau mijau
*Crvena ili crna?
oboje, dvije moja karakteristične boje
*Tri želje:
-ofarbat kosu end pramenovi
-emo Bojfrenda!!!!
-da budem sretnija
*Nabroji 5 stvari koje mrziš i koje te odbijaju od drugih:
1. neiskrenost-pa koga ne?
2.pakost-to nikako ne volim
3.bahatost-ajme
4.prepotentnost-užassss
5.rečenice poput JA sam za tebe BOG-ajoj
*Budućnost..?
novinarka... valjda...
*Zagrljaj ili poljubci?
why not both? XD
*Fanta ili Cola?
Cola
*Čokolada ili vanilija?
Čoksa, dakako
*Prijatelji ili obitelj?
pošto mi je obitelj jednostavno fucked up, onda prijatelji...
*Slušat nekog kako govori ili govoriti?
slušati, nevolim biti najglasnija
*Kino ili disco?
Disco
*Horror ili komedija?
Horror! da ak sam u kinu na dejtu... pa znate cure kako to već ide. XD
*Tužne ili vesele pjesme?
najviše tužne ali kda sam nabrijana može i nekaj veselo
*Boja očiju kod dečkiju/cura?
plaaaaaaaaaaaaaaaveeeeeeeeeeeeee
*Boja kose kod dečkiju/cura?
crna
*Kratka ili duga kosa?
pa emo friz a buduci da su oni ko da te trogodišnjak ošišao XD onda oboje
*Njegova visina?
za glavu viši od nene
*Tvoj stil odjevanja?
emo!!!!!!!! PRUGICE, KOCKICE, TOČKICE...
*Hot ili cute?
cute
*Najbolji frendovi i kratki opis:
Ančca-moja mala narančasto kosa, LoL mooja bestica ne smije se često, obije smo opsjednute o twilight
Lu-još jedna moja bestica, kul curka, nešto između hardcore cure i hip-hopperice
*Jesi li trenutno zaljubljena?
Ne
*Vjeruješ li u sebe?
nimalo, al vjerujem u uspjeh i pravdu
*Možeš li podnjeti istinu?
ne prečesto
*Najveća slabost?
moja mjuza
*Najveći strah?
PaUcI!!!!!
*Tko je zadnja osoba koju si poljubila/zagrlila?
Moja Ančca
Štafetu sam dobila od ThIs Is My LITtLe DrEaM
a predajem ju:teiči and marinči
pepi
Ajde curke moje zabavite se
voli vas:
Vončca a.k.a.
Vonče Bombonče a.k.a.
Samo Ivona
sve vas volim...
Haj evribadi!
Evo, bas sad sjedim u svojoj sobici (bubina sam
) i razmišljam. Razmišljam najviše o tome, da sam zadnjih sedam godina provela ne želeći otići iz sadašnje škole. Al sad bih samo htjela počet ispočetka. Mislim, ja još ne napustam skolu, (tek sljedeće godine) ali kad mi je sedam godina prošlo tako brzo, onda će sigurno i jedna...
Baš sam razmišljala o tome…
Sad nam odlaze osmaši. Bit će dosadno u školi bez Špolje… Kak ga svi u zadnje vrijeme prcaju da je emo… A čuj nosi skroz emo friz pa nije ni čudo… A i sluša fob, mcr…
A i kako ću ja u srednju školu???
Mislim zabrij da odem u neku školu gdje su sve sami šminkeri, a nema ni jednog emača… Ajoj. a i nemoraju šminekri biti glupi i prepotentni. Neki su fakat ok… a dok drugi…
Neznam jesam li pisala o Majinom dejtu koji je završio katrastofalno…:
Išla na dejt s šminkerom/sportašem i sad ovako je išao razgovor:
On: evo sjedni (kad su bili u restoranu, -nije mi ni stolac podvukao-tak je to ona prokomentirala)
Ona: ok
On: E, jesam ti rekao o onoj zadnjoj utakmici?
Ona: Jesi ve…
On: ma sigurno nisam… Tak znaš onaj zadnji gol?
Ona: Da bila…
On: i kužiš vidio sam ga da je išao na mene i morao sam odlučiti… Znao sam da mu je lijeva strana slaba pa sam išo na lijevo… I uspio sam!!! I bio je gol (tu je on doslovno počeo poskakivat na mjestu…)
Ona: Kako zanimljivo…
I tak je prošo dejt. Na kraju ju je htjeo zbarit nakon provedenih par sati zajedno u kojima je samo on pričao o sebi, o svojoj utakmici, o svojoj lovi al ga je ošamarila i otišla… hehe go maja, go maja…
Ovo je bio prilično čudan dejt jer moja seka veli da dečki (obično) curama ne pričaju o nogometu jer je to kao nešto nerazumljivo za nas i da smo mi glupe i da to ne kužimo... Dečki znaju biti fakat šovinističke svinje...
Ma i kažem, nisu svi šminkeri takvi… imam ja par šminkerica frendica koje su fakat oke…Tea, Mare, Pepa... Kul škvadra... Hihi
Kad ne prcaju, lol…
Ma dobro… Vratimo se temi… Ja sam razmišljala o X. gimnaziji… A čula sam da će tamo skoro svi iz našeg razreda ići… a ja ona ne idem tamo… Ja želim u gimnaziji početi ponovo… Kao emačica s identitetom… Heh koji naziv… Al zbilja… prek ljeta ću ofarbat kosu u crno, nać umjetni pirs… (stara nebi NIKAD dala mi pravi napravit) i još neke stvarčice… i izgradit si pravi identitet… Maja mi je obećala pomoć u tome...
Ufff…
Nacrtala sam nove slikice i nove sam svoje fotke objavila (sve ćete naći u boxevima)… Ančcina sestra će mi napraviti možda dizz od njih.. Ak ju lijepo zamolim…
I platim određeni iznos kuna LoL…
A baš sam kjut ispala… Za divno čudo…
A i slike su okej… nije ko zindy al bit će i to valjda jednog dana…
Evo neznam kaj da još pišem pa ću umjesto toga objaviti lyrics jedne od svojih najboljih pjesama…:
We stood all alone
Waiting for this day to come
And I held you close
But I couldn't feel your pain
I didn't know
This would be the last time
This would be the last kiss
This was our goodbye
If you were letting go
I should've been the one you told
I never heard you say goodbye
And I'm sorry isn't good enough
Because lately I've been giving up
And I'm sorry isn't good enough
And your last goodbye
Made me realize
I'll be alright
How could you laugh?
How could you lie to me?
You held me close
But I couldn't feel your pain
I should've known
This couldn't last forever
The last thing I remember
Was standing all alone
If you were letting go
I should've been the one you told
I never heard you say goodbye
And I'm sorry isn't good enough
Because lately I've been giving up
And I'm sorry isn't good enough
And your last goodbye
Made me realize I'll be alright
And so suddenly
I've stopped falling down
I believe in me one more time
And I'm sorry
And I'm sorry isn't good enough
Sorry
I'm sorry
And I'm sorry isn't good enough
I'm sorry isn't good enough
I'm sorry
I'm sorry
A i na netu sam našla neka imena… Kao koje je tvoje gotičko ime…
Baš me zanimalo…:
Ivona- Cthulhu's Confidante
Ana-Fairie Corpse
Dora-Daemon Sead
Ok…
To je čudno…
Ajde bok ljudi idem…
xoxo
Yours truly:
Vončca
PS. U zadnje vrijeme mijenjam puno dizzova pa zato što mi nijedan nije nesto naj naj.
Iako su svi koje sam dosad imala. tražim ono nesto...
Ej ljudi!
Baš sam bila u austriji. Uf nakupovala sam se stvari… Evo ovak:
-dvije majice (zelena i neon pink)
-crne uske hlače (imam već jedne al i ove su mi bile fkt ok pa…)
-Haljinicu na točkice (joj nemam pojma kaj mi je bilo! Izgledam ko mala slatka curica u tome! Ali nisam mogla odoljeti
točkicama (crna (haljina) bijele (točkce)) No dobro stavit ću ispod toga uske hlače i gotovo.)
-Tregeri (jej imam tregere na točkice)
-Jedna jako kul prugasta crno bijela majica s dugim rukavima fkt je kul i uska…)
-Siva majica s nekim crnim točkicama (baš je bila super)
-Siva vesta iako ne od vune nego od tkanine
-Beđevi
-Kopčice za kosu
…
I ima još toga. Hehe. Baš sam se nakupovala pa sad lijepo imam robe za par mjeseci… Jupi! Hehe. Ma dobro. U Austriji je sve prepuno emo ljudi. Znate kaj svaki drugi lik je emo! Svaka druga cura je emo! Tamo je bio jedna emo lik… wow, kako je bio slatki. meni su oke ispale na pod hehe. Fkt. Imao je crnu kosu i plave pramenove i pirc na ustima i palestinku. I joj uske hlaaaaaaaaaaače… wow. Pogledao me. I nevjerojatno OSMJEHNUO MI SE. Barem mi se tak činilo. Ili se smojao načinu na koji sam buljina u njega ili meni samoj. Joj jebem ti neznanje njemačkog!!! Kill me! Jebiga zabrij da mi je frajer došao i kao pitao nekaj na švabskom (austrijskom) ja bih bila u stilu: Ha? Možda bi znao engleski…
Joj previše si laskam ko da bi MENI ikad iko prišao.
Meni ozbiljno nedostaje samopouzdanje.
To nije dobro…
Dobra je vijest da smo se tea mare pepa i ja pomirlile. Nismo vise na stadiju ti si kuja i kurva i to. Srry cure. Zao mi je fkt. Valjda bu sad sve bolje. Hh no dobro.
Joj boli me glava, ajde papa ljudi idem sad ja
Sljedeći post nakon 60 komacha!
Papa
xoxo
No dobro, sve je ok u skoli, ana je uz mene pa nas dvije sve pređemo zajedno...
Lu je si zjebala nogu. Joj dorica ozdravi nam brzo .Siroče moje ja i anchica cemo ju lijepo pod ruku i tako po školi. Lol
No dobro. U zadnje vrijeme svi govore da je emo etiketa. Nghn. Pa jbt to zvuči ko da smo u 2. osnovne. Nemreš reć da je emocionalno stanje etiketa. Evo, baš sam na zwinkyu pričala s jednom curom bree koja:
-se reže
-oblači se većinom u crno-nosi uske crne hlače
-deprimirana je
-sluša mcr, fob, Paramore…
I kaže mi: ''Im not emo, i dont want to be labeld'' (nisam emo jer ne želim biti etiketirana). Etikete ne postoje, to je fikcija nečega za što mislimo da može zgrupirat sve ljude na svijetu u isti koš… Pa da su etikete nešto što nije opipljivo ali je zato nešto što može biti oznaka. A to nije istina. To su samo odrasli izmislili kako bi nas tinejđere zbunili i pokušali nas zeznut da mislimo da je sve u što vjerujemo i sve što za nas vrijedi laž i da naravno je naše stanje laž. A isto taj naziv etikete, pa nemre nam neko na čelo zaljepiti ''naljepnicu ja sam deprimiran'' i da to ko ful bude etiketa. Pa nismo ambalaža za miloga boga! Što se više trudiš ljudima objesniti da emo nije etiketa to oni više vjeruju da je… Ma pustit ću ih lijepo da se oni prvo igraju u pijesku s lutkicama a onda da osnovaju tvornicu etiketa. Za prepse će etiketica biti ''živim za fukanje'' za klošare ''imaš kunu'' a za skinse ''imam teleskop i nije mi danas baš neki dan…''Možda će tada odrasti i prestati svrstavati emo u etikete…
Nghn. Life is a bitch.
No dobro, malo vedrije teme. Nasla sam na you tubeu zapravo mi je Lu pokazala jedan klip. Hehe ja sam krepala od smijeha. Sudac baletan jbt. Hihi.
evo, napokon sam uspjela si slikice slikati, lol. pa evo neke od njih... možda si napravim web str samo s tim slikama, al neznam...
''bleeding heart''...
jedna anime slikica... neš sam bila u bedu pa evo... najnovija...
''safe in your arms''
zar moram išta uopće pisat?...
''your kiss''
još jedni slatki anime likići.
''dreams for tears''
jedno dugo razdoblje neke čudne depre...
''helena''
nešto inspirirano mcr-ovom pjesmom helena...
Pa odoh ja i novi post sljedi nakon ovaj put 45 komića. Papa ljudi moji. nadam se da vam se sviđaju slike... sljedeći put ih još objavim...
xoxo
ps. ne zaboravite pregledati boxeve i obavezno ovaj jedna novi spot!!! oda paramora. jako će vam se svidjeti...
Heej ljudi kaj ima??
Ja sam fkt sup jer smo danas imali natjecanje iz prve pomoći. Kad sam došla tamo još nije nikog
bilo tamo iz moje škole al su neki kao iz Voltina i Rudeša već bili tamo. Uz nas se natjecalo još 12
škola većinom s trešnjevke. Pa tamo sam još samo mogla vidjeti Marijana iz moje škole. No dobro.
Prije početka sam pričala malo s Marijanom a sve se svodilo na razgovor u stilu:
-I kaj misliš Ivona kakve će bit ozljede?-
-Popizdit ću, popizdit ću...-
-Misilim ja mogu sad ono, okretati u bočni položaj i to sve al sad nisam siguran za imobilizaciju.
Jel znaš imobilizirat?-
-Popizdit ću, popizdit ću...-
-Da ja otprilike znam nadlaktici imobilizirati al sad noge su veći problem...-
-Popizdit ću popizdit ću...-
I razgovor se svodio na to da si čupam kosu s glave i šizim zbog treme.
Kasnije je došla petra (iz a razreda) koja je bila u mojoj grupi u kojoj sam ja prokleti vođa
(vođa mora prvo pitati jel pristup siguran, dati na brzinu orijentacijski pregled, prvo onom
u nesvjesti, zatim onom koji šuti (šok) i onda onom kaj se dreči. onda nazove hitnu) malo smo
pričale o svemu a onda je došla Dora. ona me (aleluja) smirila. više nisam vikala da ču
popizdit al samo da će sve bit ok. yeah right.
ona su počele stizat i ostale iz moje grupe.
anamarija je skoro zakasnila. misim je negdje par min al je fala bogu stigla na vrijeme...
No dobro par min prije početka su poslali sve vođe da dojdu tamo a onda su nam javili
da svaka shkola može imat samo 1. grupu. a mi imali dvije. no onda samo se podijelili a
prvo je bila teorija u kojoj sam kooooma
pa je to polagao marijan umijesto mene.
lol. onda je išla praksa. joj to sam dobila jednu curu s unutarnjim krvarenjem u
trbuhu pa smo joj morali noge podizat i utoplit ju. suci su nam za ta tri ozljeđena dali
maksimalnih 50 bodova!!! jej.
No dobro onda je išlo proglašenje. rekli su: 1. s maksimalnim brojem bodova su:...
KLOVIĆI!!!!!!!!!
Majke mi derale smo se da se krov dvorane skoro urušio!!! bile smo presretne da se
krov dvorane skoro urušio kak smo vikale. nakon pet min je završilo proglašenje
i svi smo ošli doma. ja sm malo išla van s dorom poslije pa sam sad došla doma ajde idem
ja malo slaviti lol.
ma zezam se idem i dalje gledat telku...
il crtati...
il slučat mjuzu...
il sve zajedno. heh...
papa ljudofi!!!
xoxo
Heyyy. Malo vam sad rano pišem al dobro...
idem ja u kostrenu!!!!!!!!!!!! Wiiiiii.... tamo bum išla u tower centar, tamo u New Yorker i kupila si palestinku!!!!
Samo da na brzaka to velim lol. ma niš samo sam htjela malo nekaj napisat ali nebum...
pozdrav mojoj ančici i katarini i dori i špolji i svima koji stand by-u mene...
Guys thanks, and melinda if ur reading this i woud like to thank you and all of the times u lisend to my crying and my poser/prep problems...
ur a true friend...
thanks...
hear from u again soon mel 
i pepa, pitaj zrinče za melindu, ona je jako stvarna...
Buahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha
uff idem ja jest nekaj, bum se srušila od gladi... hehe
sve vas volim
(osim određenih osoba)
xoxo
yours truly:
Ivona
mood:ful hepi
pjesma koju slušam ovog trena: Born for this paramore
Hayy ljudi! kaj ima?
Baš sam hepi jer sam bila na tom blogu od jednih koza koje jako dobro znam (idu samnom u razred) a tamo su pisale sve najgore o emačima...
Ja sam skroz poludila kad sam to vidla i išla komat da im idem napisat da su jedne jadnice, kuje .itd... a onda sam vidla da su ih već dovoljno popljuvali pa nisam napisala nikaj jer mi je bilo žao ljudi koji troše zivot na to da gledaju tuđa posla... baš su ko babe tračerice hihi. ma nebum se zamarala s njima. dovoljna mi je kazna to kaj moRam s jednom od njih sjedit na nastavi, ne bih ju više spominjala.
i yust hate em all.
ali daaaaaaaaaaaaaaj kak neko nemre imat neš protiv ovoga?!?!?!:
baš su slatki.
Ha ha. moram se izrazito zahvaliti Fucking emo kitty na tako predivnim komačima koje im je (lolipopačicama) ostavila (najljepša ti hvala, hehe) i this is my little dream također, jer mislim da im je to napokon spustilo nos iz oblaka. oh vjerujte mi ja ih znam nos im je daaaaaaaaleko u oblacima...
mijenjanje pjesme - when it rains- paramore*
al brijem da sam je kriva za taj blog. jar ja sam prvi i jednini službeni emo u školi a njima je to još uvijek bilo nekaj nepojmljivo, a kad su vidle blog od emoboya1 sve im se to zgadilo i misle da je emo pedreluk i sotonistička skupina ljudi koi se režu i glavni im je cilj umrijeti. to uopče nije istina. melinda (newyorčanka) se u potpunosti slaže samnom. mislim to što smo emo ne znači da nesmijemo voljeti i biti voljeni...
mi smo isto ljudi samo s pojačanim emocijama... mi zato imamo sposobnost jače i vjernije voljeti za razliku od nekih ljudi kojima je realnost svaki dan imati drugog dečka (curu) ili svaki dan varati voljenog/voljenu kao ništa!
emo-ljudi nisu nekakav glupi kult mladih ljudi koji su krenuli u pogrešan smjer. većini emo ljudi je to stanje nastalo jer su izgubili voljenu osobu... ja sa izgubila jednu osobu do koje mi je jako stalo bilo... i ta osoba mi jako nedostaje jer je na mene doslovno ostavina neki neizbrisiv trag... on je bio tako mlad a tako rano izgubio pružan život... zbog jedne bolesti... nisam mu bila bliži rod ili nešto tako al mi je bilo jako stalo do njega... tek je počeo zivjeti... imao samo par godina… još mi je teško gad se sjetim… nikad ga neću zaboraviti… imao je najmodrije oči koje sam ikad vidjela… bio mi je poput brata… time heels all wounds...
does it?
ma sad sam došla od pisanja nekih gluposti do mojeg emocionalnog stanja...
ma ajde idem sad papa
xoxo
sve vas volim (osim lolipopačica)
*vidite iz načina pisanja da pjesme jako utječu na moje raspoloženje
Ja opće ne zgledam ko emo. mislim. ja to nesmijem.
kad sam stavila crni tuš oko očiju stara je rekla: marš u kpaonicu! izgledaš ko kurva!
-kad joj kažem da mi sutra kupi crnu boju za kosu da se ofarbam ona padne u nesvest
-kad pokušam kupiti neku majicu koja odgovara mojim kriterijjima ona kaže neeeeeeeeeee. to je tako tamno.
-kad ju molim da mi nabavi leće ona počne kao: ma jesi normalna?! i počne neku tiradu o očima i tome kak je neki lik ostao bez očiju sbog toga. mislim stvarno!
glavni razlog zkj ja ne zgledam ko pravi emo je moja stara. jedva čekam imat 15 god. ona bum napravila:
-obojala kosu u crno
-par ludih pramenova
-veeeeliki tuš za oči
-piercing na usni
-i ljepo izlizala tatinu karticu (uffff sad zvučim ko paris hilton, ewww) i nabavila si odječu kakvu želim i gdje želim.
-... još puno toga.
mislim ja mrzim kad netko tako upravlja mojim životom. mislim kaj mene briga kaj bi profe o meni mislile da ja tak dojdem u školu. meni je puno vanije kaj a mislim o sebi nego itko drugi o meni. mislim da bi sve cure trebale tak mislit. jer to je prvi korak za neovisnost.
iako još tome ima dosta godina, počela sam razmišljati o maturalnoj večeri. znate nakon high skul... ja bih si definitivno obukla helena- haljinu. jer jako bi meni ljepo stajala. istaknula bi sve... hihi. ali još tome treba jaaako puno godina do toga. jako puna (oko 5) ali hey, ko prije planira nikaj ga nemre iznenadit!
no dobro mala poslastica za kraj:
isuse koji osmijeh. ahhhhhhhh da padneš u nesvjest. wow
i evo moj fav video:
Ey. Opet novi post. život je užasno, kao i uvijek, a nema veze. sad sam se sjetila da imam frendove koji su uvijek tu za mene i da je bez njih moj život nula. Špoljo je fkt zabavan, i frt ima pravu emo frizuru, i fkt mu dobro stoji al kvragu za glavu je niži od mene a godinu stariji. i to je bed, al i on je stalno podrška za mene. tamo priča viceve, zeza se, i stalno nekaj govori o profačima i njihovim blamažama. a, vitto je jedan zbilja super lik i napisao je jedan kratak post o meni koij ide kao : "Moja frendica je emo i to nekima smeta pa je izazivaju ali ako se to njoj sviđa onda se sviđa i meni" i to me fakat dirnulo. mislim, da imam takvu podršku. lik stalno žica lovu od mene, al pred par dana mi je pokazao zkj. pošto je ovih dana šetanje po zagrebu i njegovim kvartovima postalo ravno suicidu, kupio si je teleskopsku palicu:
-Za samoobranu- dometnuo je vidjevši izraz moga lica
-A kaj će to tebi, kaj ti ideš po tim kvartovima?- pitala sam ga
-Ne, ali ipak, da kad napadnu budem sreman- odvratio je spremajući palicu nazad u torbu
mogla sam mu ja posudit svoj teleskop. ne kao da bi ga uspio razbit ali... sjetila sam se kaj je moji stari rekao (kad sa ga pitala kaj će napravit kad mu dovedem dečka (definitivno emo) doma):
-vidiš ovaj pištolj tu? da lijepo a vidiš ovaj metak tu? eee, vidiš to je specijalno za tebe ak mi povrijediš kćer-
moram priznat stari ima bujnu maštu. jako bujnu maštu. al ne poričem da ima gun u kući. a ima i dozvolu.
dan mi je jako brzo prošao. najviše me potreslo ono kj su rekli da će bbb-evci napasti u subotu na močvari, u zvuku, tj, svugdje gdje se okupljaju emo, metalci, punkeri, rockeri... već su s teleskopom iztukli grupu djevojaka samo zato što su nosile marte! to je fkt. grozno.
dođe ti da se zapitaš u kojem mi svetu živimo. koji vrag je sve ono postalo.jednostavno ne shvaćam odkad je ovaj svjet postao majesto u kojem nesmiješ iti tko jesi jer će te predrasude uništiti...
ma idem na zwinky malo se jadat drugim emo-ljudima...
ajde papa ljudi kissssssssssssssssssss
xoxo
Why cant they yust accept me for who i am?
is is so wrong yust to be me?
why cant they live their life the way they do
and leave me alone
why cant they yust let go
they cant, they wont
they all think its so fun to annoy people who
are theirselves?
yeah we cry
and we feel like dieing
but as soon as we find someone
who will understand,
who will love,
we are happy
all the tears we cry
alone in the darkness
become dry
or we keep on crying
but on someones shoulder
holding their hand...
malo sam bila tužna. prepuše su opet napale:
-ivona, ti si kurva
-daj si reži žile
-daj se ubi...
ma uostalom to vidite u komovima. al tak mi i treba. do 7. razreda sam samo bila s njima i smatrala ih frendicama. a sad one su za mene ništa. ama baš ništa. They made me fucking cry every day!
But not now
no...
not today
not anymore...
Vidite, imat fkt super frendice.
Na primjer.
Dora - jedna od tako rijetkih ne površnih ljudi. svaki put mi pomaže, u svemu. prepuše su i nju tračale i mrzila iza njenih leđa. zaista dora mi je (kao i ana) velika emocionalna podrška. najbolje je bilo kad je ona obukla jedne kratke crne hlače i crne štrampe i fkt dobro je izgledala a vidiš perpuše:
Joj, daj ju pogle, izgleda užasss, daj kak se može tak brukat, al ja joj ljepo dođem i velim: majke mi super zgledaš!
pa kad fkt je. one su bile ljubomorne gadure.
Ana - maaaaa, tu netrebam nikaj pričat, ona zaista je podrška i s njom se savršeno slažem. ona je jednostavno pomoć mi u svemu.
uvijek je tu za mene
Katarina - ona također. al neznam što je u zadnje vrijeme s njom. sve se više distancira od nas. to mi je tako tužno i bolno. jer uvijek je bila samnom. uvijek mi se jadala u ama baš svemu. uvijek je bila tu za mene. ali sad sve više i više vremena provodi s prepušama. to me zapravo boli. pisale smo zajedno jedan dnevnik. sve smo u njemu napisale. i fkt si otvorile dušu jedna drugoj. ali sad je to sve kao uzalud. nema vremena za mene i sve više izostaje iz škole (zbog klavira). nadam se da će se vratit nazad na ono kaj je bila. jer da mi najbolja prijateljica, doslovno sestra postane gadura ja to nebi preživjela. bol bi me slomila...
if one day you feel crying....Call me.
I don't promise that I will make you laugh,
but I can cry with you.
If one day you want to run away,
don't be afraid to call me.
I don't promise to ask you to stop, but I can run with you.
If one day you don't want to listen to anyone....Call me.
I promise to be there for you...And I promise to be very quite.
But if one day you call...And there is no answer....
Come fast to see me. Perhaps I need you.
ajde ljudi idem sada. xoxo.
Pa recimo da je ona najkul cura koju sam ikada upoznala. emo je ali za nju vrijedi ono: emo isnt a fashon statement, its a state of mind. al ona je više emo/metalka. dala mi je inspiraciju za smokije ( o njima bum još pisala ). i fkt je najpametnija u školi. osnovala je klub AP (anti patricija) kojemu se pridružilo pola naših razreda. najbolje kad vidi nekog komada (dečka naravno) kaže kao: fuck me gorgeous! haha.
a najžešće mi ja njen moto:
Sex, drugh, n rock n rool,
speed, weed and birth control
life is a bitch and then you die
so fuck the world and lets get high!
haha. brijem da bih izludila bez nje. ziher. nebi bilo dobro da nje nema. baš smo obije čitale sumrak i mladi mjesec i to pa komentiramo. ona mi je fkt emocionalna podrška. kolapsirala bih bez nje.
vam se sviđa kak sam malo (opet uredila) malo su sve stvari nagruvane al ipak. najžešće mi je ovo kao suck it up princess hehe. htjela bih to jednoj osobi iz našeg razreda posvetiti ali nbum troslia i prljala svoj blogič time. dakle. baš je u školi bilo ludo. ja sam počela s anom raditi strip koji će se možda zvat smokići!. bit će o prepsima i kak ih skinsi tuku i o metalcima (niksa tebi sam već jednog likića posvetila). i bit ce tak o svemu i svacemu
danas je u školi bilo sup. dobila sam 4, 5 iz geo, al to to je napredak. ja sam se doslovno nadala dvojci jer je test bio fkt zeznut. tj težak. i neka tam pitanja o češkoj itd. ali dobro. nije to sve skup tak loše. samo kj je profeson bio šovinistički raspoložen. nas cure je stalno pratio dali prepisujemo ali ostale nije. al dobro. nije on tak loš. zapravo je simpa (bar meni).
imali smo i matišu. joj tu je bilo luuuudo. sjela sam s vittom i onda smo stalno pričali o svemu. usput sam mu držala instrukcije iz talesovog poučka. i obodnog kuta.
ostatak dana nije vrijedan spomena. imali smo još i hrvatski ali se katica koju je profa još trebala pitat nije (opet) pojavila pa je žena bila ljuta. aali nemremo i mi reć da nismo bili. užas. a onda ipak nije pitala. hehe
baš volim ovu pjesmu teenagers (opet) od mcr. fkt su likovi zakon. malo sam sada više napisala iako uskoro sljedi jedan veeeeeeeeliki post o svemu. ja sad odoh a vi još malo čitajte i posebno obratite pozornost na boxeve. papa
xoxo
hey ljudofi. kaj ima. opet sam bila na compu i malo na zwinky malo na imvu malo na msn... itd itd. u školu nije došla profa iz matise pa nam je bilčo zakon. imali smo profu iz vjeronauka za matisom. naravbno nismo nikaj radili osim crtali cvjetice sa šestarom. pepa me napokon naucila kako raditi dvostruke (falaa pepa!!!!!!!) i tak nekaj se zafrkavali cjelli dan. ajde odoh sad ljudofi papa
dođoh iz skole, sva ubijena, a onda skuzim da nema rucka.
poželim plakati od gladi ali umjesto toga odem na blog malo pisati nezanimljive gluuuuuuuuuuposti. 
zatim (tj sada) se sjeti da danas u 5h imam još i školu engleskog. a onda idem u kazalište gledati neku predstavu sa razredom kojoj još uvijek nisam zapamtila ime. ali dobro. sad cu malo opisivati okolinu u kojoj živim da malo upoznate moje prijatelje itd.
pocnimo od tee. recimo da je to malo pomaknuto dijete (ma bez brige teica mi te svi još volimo) ali je fkt dobra frendica. prca ljude kd god stigne ali HEY ne kazem da je to losa stvar. Marina. hmmmmmmmmm o njoj definitivno mogu rec da je najsmjesnija i najkrejzi kod nas. ima te neko potpuno uvrnute fore koje te oraspolože cak i kad zelis nekoga ubit (a, to vjerujte mi je jaaaaako cesto). Katarina: bez sumnje najčudnija u šk. ali ona zato je uvijek optimist i nikad ti nece reci kao na primjer molim te umri, zagađuješ mi zrak. prc, prc, katarinanana, prc, prc. Melinda: to je jedna cura iz New Yorka koju sam upoznala na zwinkyu i s njom se dopipisujem. cura je jedini emo kojeg znam i to je zbilja užasno. no ipak i to je to. za sad moji komici na moje frendove. heh ajde idem pokusavat stavit slike na blog
ah znate kak se veli šećer za kraj
hey napokon neki post. Josj tolkok se dogodilo, ali nemam vremane pricatri (pisati) jer idem van s frendicama. Nekaj je to kao izlazak. TOOOOOO. fkt sam nervozna. ali dobro. vam se sviđa nova pjesma. Od my chemical romance je zove se hang em high. tu obozavam slusati. pomaze mi kad bih najrađe orazbijala pola some. no dobro. nema veze. idem se ja sredit. pa-pa
Napokon, blog nakon toliko vremena. 
Jej. I još nisam otkrila kako se meću slike na blog. I nebum očito. Al će mi tea reći. Je ko da ona zna. Možda sazna. Nadam se. Neka mi je frendica rekla kako sal zaboravih. Bila sam zadnjih dana bolesna. Viroza. Ali događa se.
Najveći mi je bed bio taj da sam se bojala da neću moći u Novi Vinodolski u petak. 
To je neki izlet tj. predavanja u novom vinodolskom o prvoj pomoći na koju ja idem. Jej. Nije tako loše ali ipak. Idem ja. Nadam se da ti je dosta ovo malo kaj sam napisala. ha ha. papa
Pozdrav ljudi. Napokon na blogu. Tjedan je bio crazy. Vitto je danas pošašavio (nista neobično
). I najvažnije: Nije bilo matiše NI njemačkoga!!!!!!!!!!!!!!!!!
Kako zakon. Mislim imali smo pet sati umjesto sedam. I to je bilo super. A onaj njemački nam je održala profa iz biologije.
I svi smo bili hepi. Da ste nas jučer vidjeli kada smo saznali da nemamo matišu! Osmaši su napravili sendvič (za slučaj da neznate ili steto vam je kad se svi nabacaju jedan na drugoga haha) a ja sam trčala pobjednički krug po hodniku. Šteta kaj Tee nije bilo tamo. (nju ste upoznali na mom blogu (među komentarima) pa recimo da je vrlo čudna u nekim trenucima ali takva vam je Teica. Ovakva:) Ona je bila na natjecanju iz matiše. Valjda. Ili je markala. Kao što je obećala. Jednom. Nije važno. Zaključak: Današnji dan je bio zakon. Tj. Bio bi zakon da na zadnjem satu me nisu sve ''frendice'' (?!) napustile. NO dobro. Tako vam je to, svi te napuste. Ostaneš sam. Prijatelji odu. LJudi do kojih ti je stalo, umiru. Život je tako kratak. I tako zeznut. (...)
Ali dobro ja se uvijek štitim motom ˝Što te ne ubije ojača te˝. NO dobro. NIje važno. Ja sad idem na zwinky. Bok ljudofi.
Ah, danas je bilo sve ful ok. Mislim Imali smo prva dva sata biologiju pa je hm bilo zanimljivo?? Ne baš. Mislim ja volim te prirodne znanosti kao biologija, zemljopis, povijest ali mi je bio bed jer smo radili bube. Fuuuuj onda je profa izvadila neke preparirane kukce ili kaj već to ružno je bilo, pa mi se doručak dignuo na grlo. Opet.
Pa smo imali Hrvatski. BIlo je ful ok, ali oni kaj su imali natjecanje su sada gledali svoje testove, a profa je čupala kosu nad nekim ''očitim pogreškama''. Malo je vikala na Tonia, Malo na Marijana malo na Teu (Tea mi je btw. jedna od frendica). Nekaj smo obrađivali o pripovijedanju? Neznam valjda tak nekaj. Drugi sat hj (da, dragi moji bili smo kažnjeni tako da jedan i pol sati provedemo u hj-u (i tako svaki drugi tjedan
) je najbolje je bilo kad je profa nekaj zaboravila kopirati pa je otišla van a rekla petri da čita tekst. Ona je ''čitala'' dok je VItto ludirao po razredu.
Pa je bio engleski. Kaj smo ono radili? Ummmmmmmmmmmmmmmmm.................... Ne sjećam se baš. Nekaj o geografiji. Valjda. Bilo bi jako dosadno da nije Vitto sjedio kraj mene i radio neki projektil s tintom. Pa je onda gađao Dominika s njim. A Mate je donio neki dezić pa je tako nasmrdio razred da se nije dalo živjeti u njemu. Pa smo pootvarali sve prozore. Mislim bolje se smrznuti nego se ugušiti u odvratnom smradu nekog jeftinog dezića. Ugggggggggghhhhhhhhh.
Pa je bila fizika. Joj pa. Tu smo riješavali par zadataka iz čega ono? Aha da iz Gustoće, trenja malo g veliko G i tako nekaj. Ali vidi čuda uspjela sam riješiti jedan zadatak!!!!!!!!!!!! JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE. To je napredak. Bravo ja. NO dobro. Pazi zapravo kaj smo imali za užinu: ŽGANCI! Nevjerojatno! NItko nije ih jeo. NITKO! Svi smo samo gledali žgance i okretao nam se želudac jer su se neki klinci počeli gađat sa žgancima.
Poslijepodne sam išla s mamom nekaj kupit za dar. Mojoj velikoj seki. Ima sad 17 godina. Kupila sm joj veeeeeeeeeeeeliki jastuk. Pusa seko moja i sretan rođendan! Mmmmmmmmmmmmm do ovdje se osjeća miris torte koju mama peče trenutno...... Miriši na čokoladu. Yummy. I da najvažnije dans kaj se dogodilo: Dobila sam nove STARKE. Jupi. Mamici je nekaj puklo pa mi je kupila ih. Nevjerojatno. Ja sad idem malo na zwinky pa ajde bok.
Starke, Starke, Starkice...
Danas u školi je bilo ok. Mislim neki su imali natjecanje iz hrvatskog. Pa sam im držala fige. Yeah right. Bilo nam je sup pod inficom. Gledali smo neke gluposti na you tubu o mačkama. Pa smo imali hj. TU nam je žena objavila da počinje ispitivanje. Pa smo svi počeli plakati. JOj mislim došao je još jedan ponedjeljak. Mrzim školu. I kladim se da se večina slaže samnom. Škola nije korisna kao što neki vele. Škola odmaže u nekim prilikama. LJude nije briga očito o našem psiho stanju. I o tome kako ćemo izludjeti od škole. užUffffffff........... sad sam se ispucala. Napokon. E, da onaj blog prije,... Neki su mi ljudi poslali neke prijetnje pa sam sve pobrisala i izmijenila adresu. A kaj ja mogu.
Pa zaista. Sad sam upravo procitala sve komentare. I iskreno ja žalim takve ljude koji žive od toga da muče i vrijeđaju druge. Naravno da ne pišem o glupostima mislim život je u većini prilika glup. I adresu sam samo dala jednoj ''frendici'' a OČITO je ona okolo to dala. Btw. vaši ''komentari'' me uopće ne diraju. Nabavi si svoj blog pa onda ti piši kaj te volja. Ja pišem što hoću i živo me boli briga. MOJ BLOG!!!!!!! I svi koji su me tako zdušno izvrijeđali... Pa nađite si život i prijavit ću vas administratoru ako mi se opet ikad upišete na blog.
p.s. žalim vas koji ehem žive od toga da sreu po drugima nađite si društo pa onda serite po njima. Nas pametne pustite na miru.
(iskreno se zahvaljujem emo emmi i anonimki zbog komentara koji su imali više značenja od komentara drugih imbecilnih idiota)
Sad ovdje sjedim s svojim frendom Danielom koji je upravo dosao iz Kostrene. Zafrkavamo se i prilicno nam je zabavno. Mamica je baš ispekla kolačiće za danas. A ja sam pjevala ''Pojesti ću sve, kolačiće, i tebi za inat bit ću debela'' No dobro. Ovo sam vam ja na zwinkyu. Sad se idem malo zezat s Dančotom. Ajde bok.
Mah, nisam izdržala, morala sam još samo malo ić čačkati ovdje. Takva sam vam ja. Brzopleta i tvrdoglava. Mamica već urla da se odem istuširati a je uspiješno lazem i vičem nazad -a ček, spremam se- kako sam ljuta to me tako živcira kad misli da može upravljati mojim životom. Sad me već poćela doslovce gađat cipelama. uffffffffff
Dakle. Lijepo li je pisati. Inace ja sam ona a moja best frendica je she. Ja zivim u zg-u i idem u jednu školicu na trešnjevci. Obožavam crtati i pjevati. Možda ću i objaviti i na ovom mojem blogu koju sliku. Obožavam slušati Fall out boy i Kelly Clarkson to vidite po nazivu mog bloga. U školi imamo puuno čudnih ljudi. Kako da se izjasnim ali su večina njih slušaju cajke oni su prep (fancy). To živcira. No dobro. To bi bilo to jer mi stara već lupa metlom po zidu da moram ići. A she mi se dere na uho: Ćuuuuuuuuuuuuuuuuuuufte! A k vrapcu. Neznam zakaj ali kad to ona kaže svi se doslovce valjaju po podu od smijeha. Metaforički receno. Ajd sa moram ić za zbilju. Nastavljam sutra.
